Pred kraj još jedne školske godine i mladi Moše Kai Kavalin (Moshe Kai Cavalin) užurbano priprema završne ispite na koledžu - matematiku, jezike i muziku. To ne bi bilo neobično da Moše nema samo deset godina.
Moše uči statistiku i nada se da će za godinu s dvogodišnjeg programa jednog losanđeleskog koledža prijeći na prestižnu, četverogodišnju školu, i studirati astrofiziku.
Učenje jezika
Među stvarima koje ga najviše interesiraju su hipotetički tuneli koji povezuju dvije tačke u vremenu i prostoru. Riječ je o naučnom fenomenu koji se vezuje za Ajnštajnovu teoriju relativiteta.
Moše vjeruje da bi ti tuneli, ako postoje, mogli s crnim rupama omogućiti putovanja kroz vrijeme, kao u naučnofantastičnim filmovima.
Šu Čen Čijen (Shu Chen Chien), majka malog genija, rođena je na Tajvanu, a otac Jozef (Joseph), čiji su roditelji Italijani, u Brazilu. Mošeov tata govori španski, portugalski, italijanski, engleski, hebrejski i mandarinski, mada priznaje da njegov sin, jedino dijete u porodici, ima mnogo bolji mandarinski akcent.
Privatna škola
Moše, koji zna koliki mu je IQ, ne želi o tome pričati i kaže da bi i drugi studenti mogli postići što i on ako bi više radili. Roditelji tvrde da nisu planirali sina slati na koledž u osmoj godini i da su ga željeli upisati u privatnu osnovnu školu kada je imao šest.
- Nisu me htjeli prihvatiti zato što sam znao više od učitelja i govorili su da sam dosadan - žali se Moše.
Zato su ga roditelji podučavali kod kuće, ali su nakon dvije godine shvatili da je koledž ipak najbolje mjesto za dječaka.
Prosječno dijete
Čijenovi izbjegavaju sina zvati genijem. Oni kažu da je to prosječno dijete koje uživa u učenju koliko i u igranju nogometa, gledanju flimova i sakupljanju sličica.