F.K. Sarajevo

Historija F.K. Sarajeva:


Dana, 24. oktobra 1946. godine u velikoj dvorani
Fiskulturnog doma u Sarajevu (popularni “Fis”), došlo je do spajanja
Omladinskog sportskog društva “Sloboda” i Radničkog sportskog društva “Udarnik” u novo društvo, zvanično nazvano Sportsko društvo “Torpedo”.
Ideju za ovaj naziv dao je Šefik Maglajlić koji je nakon povratka iz
Rusije, bio zadivljen igrom fudbalera istoimenog tima iz Moskve.

Ipak u augustu 1947. godine, na prijedlog Mirka
Ostojića, tadašnjeg glavnog urednika “Oslobođenja”, SD “Torpedo” i
zvanično mijenja ime u “Sarajevo”, koje je ostalo do danas. Drugi bitan datum za klub došao je 20. maja 1949. godine, kada Fudbalski klub Sarajevo počinje da djeluje kao samostalna sportska organizacija.

Sarajevo je već u prvoj sezoni 1946/47 učestvovalo u
Kupu Jugoslavije i došlo do polufinala, gdje je eliminisano žrijebom od
ekipe “Naša Krila”, nakon što u 120 minuta igre nije bilo golova.
Kasnije je Sarajevo u utakmici za treće mjesto savladalo ekipu Sloge iz
Novog Sada sa 4:1 i tako ostvarilo prvi veći uspjeh, nakon samo 13
mjeseci od osnivanja. Isti uspjeh, plasman u polufinale Kupa, Sarajevo
je ponovilo i 5 godina kasnije, ali ovaj put je eliminisano od strane
Crvene Zvezde.

S druge strane u prvenstvu Jugoslavije, Sarajevo je
svoj debi imalo u sezoni 1947/48, ali nažalost neuspješan, u
konkurenciji 10 timova Sarajevo je osvojilo posljednje 10. mjesto i
odmah napustilo društvo najboljih jugoslavenskih klubova. Ali nakon
samo jedne sezone provedene u Drugoj ligi, Sarajevo se vraća u elitu i
tamo ostaje sve do sezone 1956/57 kada posljednji put u svojoj
historiji ispada iz najvišeg ranga takmičenja. U tom periodu Sarajevo
je pored već pomenutog polufinala Kupa iz 1952. godine, najveći uspjeh
napravilo u sezoni 1949/50. godine osvajanjem 5. mjesta, te u dva
navrata osvajanjem 6. mjesta (1952/53 i 1955/56).

Tako je Sarajevo odigralo još jednu i do danas
posljednju sezonu u nižem rangu takmičenja. Nakon samo jedne godine
provedene u Drugoj ligi (1957/58) Sarajevo se vratilo u Prvu ligu i do
danas, punih 49 godina zadržalo status prvoligaša. Nakon toga Sarajevo
kreće prema vrhu jugoslavenskog fudbala. Na sceni se pojavljuje čuveni
Asim Ferhatović Hase. Tako Sarajevo u sezoni 1963/64 predvođeno
Hasetom, koji je sa 19 golova bio prvi strijelac Lige, osvaja 4.
mjesto. Godinu kasnije Sarajevo je vicešampion Jugoslavije, a onda
nakon jedne lošije sezone (9. mjesto), dolazi najuspješnija godina u
20-godišnjoj historiji kluba. Sarajevo postaje prvi
bosansko-hercegovački šampion, i uz to ostvaruje plasman u finale Kupa
Maršala Tita, ali tu uz dosta mutnih radnji, rezultatom 2:1 gubi od
Hajduka u utakmici koja se igrala u Splitu. Nakon toga Sarajevo
ostvaruje plasman među 16 najboljih europskih timova u Kupu Europskih
Šampiona, ali tamo je eliminisano od strane čuvenog engleskog
Macnhester Uniteda, koji je zanimljivo nakon izbacivanja Sarajeva (0:0
i 2:1) otišao do samog kraja i postao prvak Europe za tu sezonu.

I umjesto da to sve bude podsticaj Sarajevu da se
pridruži tzv. velikoj četvorci, u jesen te 1967. godine, nakon osvojene
titule prvaka i dobrog nastupa u Europi dolazi do spora Uprave kluba sa
trenerom i tvorcem te šampionske generacije Miroslavom “Mehom”
Brozovićem. Pojedinci u klubu pokušavaju sebi pripisati sve zasluge za
osvajanje titule, ocrnjujući Brozovića preko novina. Sukob je izbio
između tadašnjeg tehničkog direktora Ibrahima Biogradlića i trenera
Brozovića. Epilog: Brozović napušta trenersku klupu, a Sarajevo se
vraća u donji dio najeltinijeg društva. Interesantno je da se slična,
gotovo identična situacija desila i danas, tačno 40 godina kasnije,
samo što ovaj put glavna uloga nije bio pokojni Brozović, nego još
jedna legenda kluba Husref Musemić.

Nakon toga Sarajevo pada u agoniju. Sve što je u
idućih 11 godina uspjelo napraviti je osvajanje jednog šestog i dva
sedma mjesta, te plasman u četvrfinale Kupa u sezoni 1976/77. U istoj
sezoni Sarajevo je jedva osiguralo opstanak. Završivši na 16. mjestu sa
2 boda više od Napretka i 4 više od posljednjeg Željezničara. Tako
Sarajevo 10 godina nakon osvajanja titule prvaka, jedva ostaje u Ligi,
i to nauštrb najljućeg rivala Željezničara, koji je tako samo 5 godina
nakon svoje jedine titule, preselio u niži rang.

Ali ipak jedina svijetla tačka jeste što je u tom
periodu u pravog igrača stasao Safet Sušić. Nakon što je još 1974.
godine kao 18-godišnjak došao u klub, u sezoni 1978/79 Safet Sušić,
najbolji bh. igrač svih vremena sa svoje 24 godine pokazuje da je
sazreo u jednog od najboljih igrača Lige.

Sa Sušićem na vrhuncu Sarajevo ulazi u novi blistavi
period svoje historije, koji je ovaj put trajao punih 7 godina. U već
pomenutoj sezoni, 1978/79 Sušić sa 15 golova predvodi Sarajevo u
osvajanju 4. mjesta na tabeli, a za sebe zarađuje titulu najboljeg
igrača Lige za tu sezonu. Iduće godine, Sušić zabija dva gola više nego
lani, ukupno 17 i tako ponovno osvaja titulu najboljeg igrača Lige, ali
ovaj put i najboljeg strijelca. I Sarajevo se penje za dva mjesta na
tabeli i osvaja svoju drugu titulu viceprvaka Jugoslavije, nakon
propuštenog naslova jesenjeg prvaka, te ostvaruje plasman u polufinale
Kupa i ispada nakon jedanaesteraca od Crvene Zvezde.

Nakon manjeg pada u sezoni 1980/81 (13. mjesto),
koja će ipak ostati upamćena po susretima u Kupu UEFA sa njemačkim
HSV-om (2:4 i 3:3), Sarajevo u sezoni 1981/82 ponovno osvaja 4. mjesto,
a iduće godine iako ne baš uspješni u prvenstvu (11. mjesto), Sarajevo
ipak ostvaruje uspjehe u drugim takmičenjima. Nakon izbacivanja Slavije
i Korvinula, Sarajevo ostvaruje plasman u 1/8 finala Kupa UEFA, gdje je
eliminisano od beligjskog Anderlechta (1:6 i 1:0), a u Kupu dolazi do
svog drugog finala, ali i ponovno se na putu do, kako su ga novinari
zvali, “Najdražeg trofeja” ispriječio hrvatski klub. Samo što je sada
bio zagrebački Dinamo, koji je predvođen Ćirom Blaževićem sa klupe
slavio sa 3:2 i osvojio Kup.

Iduće godine Sarajevo osvaja 9. mjesto na tabeli, te
ostvaruje plasman u četvrtfinale Kupa. Svi uspjesi ostvareni na tri
fronta (Liga, Kup, Kup UEFA) u prethodnih 6 sezona (79-84) su krunisani
drugom šampionskom titulom, osvojenom u sezoni 1984/85 sa 4 boda
prednosti ispred splitskog Hajduka. Tako je Sarajevo postalo prvi tim
izvan velike četvorke sa dvije titule prvaka Jugoslavije. Kasnije će to
još poći za rukom samo Vojvodini, koja je 1989. godine osvojila svoju
drugu titulu.

Nakon osvojene titule prvaka i neočekivanog
ispadanja u prvom kolu Kupa Šampiona od anonimnog Kuusysija iz Finske
(1:2 i 1:2), Sarajevo ostaje bez ključnih igrača iz šampionske
generacije (Pašić, Hadžibegić, nešto ranije Musemić). Nakon toga sve do
raspada bivše države Sarajevo je igralo tek epizodnu ulogu u domaćem
prvenstvu. U idućih 7 sezona samo je jednom uspjelo završiti među prvih
10 klubova, a i u Kupu osim četvrtfinala u sezoni 1987/88, nije
napravljen nikakav veći uspjeh. Iz perioda prije agresije na našu
zemlju ostaće još jedino upamćena činjenica, da je FSJ u sezoni 1990/91
nakon što je Liga pune 22 godine brojala 18 klubova, zbog Sarajeva
proširio na 19, što je dovoljno govorilo o tome koliko je Sarajevo bilo
važan faktor jugoslavenskog fudbala.

Nakon što je uslijedila agresija na našu zemlju, baš
kao i sve ostale pore života i fudbal je u našem gradu bio ugašen. Ipak
1993. godine FK Sarajevo izlazi iz države i obilazi svijet igrajući
humanitarne utakmice. Ekipu Sarajeva je sa klupe predvodio Fuad
Muzurović, a između ostalih igrali su Elvir Baljić, Almir Turković i
Mirza Varešanović. Definitivno će ostati upamćena utakmica između
Sarajeva i Parme, koja je završila rezultatom 2:1 za Italijane, nakon
što je Sarajevo povelo golom i danas aktivnog Almira Turkovića.

1994. godine u Zenici se održava prvo prvestnvo
Bosne i Hercegovine. Nakon kvalifikacijskih turnira koji su se igrali u
četiri grada (Sarjaevo, Tuzla, Jablanica, Zenica), Sarajevo je u
“jablaničkoj” grupi osvojilo ubjedljivo prvo mjesto i ostvarilo plasman
na završnicu prvenstva, gdje je na kraju osvojilo drugo mjesto, iza
Čelika. U sezoni 1996/97, Sarajevo ponovno osvaja drugo mjesto iza
Čelika, te po prvi put u svojoj historiji državni Kup, a nakon toga i
Superkup savladavši zenički Čelik. Godinu dana kasnije ponovno osvaja
titulu viceprvaka (poraz u finalu Play-offa od Željezničara), te Kup
BiH. U sezoni 1998/99 Sarajevo osvaja prvo mjesto i nakon odgađanja
Play-offa, NSBiH proglašava Sarajevo šampionom Bosne i Hercegovine za
tu sezonu. Pored toga Sarajevo je igralo i u finalu Kupa te Superkupa,
ali je oba puta poraženo na Koševu od visočke Bosne.

Nakon te 3 može se reći zlatne sezone Sarajeva, u
kojima je Sarajevo sva tri puta bilo među dva nabjolja kluba, igrlao
sva tri finala i Kupa i Superkupa, uslijedio je težak period. Čekalo se
punih 8 godina na novu titulu, koja je osvojena tek u sezoni 2006/07, a
u tom periodu je osvojilo jedno drugo mjesto (2005/06), dva Kupa
(2001/02 i 2004/05), te igralo jednom u finalu Kupa (2000/01).

U posljednjih 5 godina Sarajevo je napravilo dosta
dobrih rezultata na Europskoj sceni. Prije svega treba podsjetiti na
remi u Istambulu sa Besiktasem, zatim pobjede protiv češke Sigme,
Rapida iz Bukurešta, Genka. Dva puta je nastupalo u 1. kolu Kupa UEFA,
te jednom u trećem pretkolu Lige Prvaka, što predstavlja najveći uspjeh
nekog bh.tima u poslijeratnim nastupima na Euro-sceni.

Šampioni: 1966/67, 1984/85, 1998/99, 2006/07
Kup BiH: 1996/97, 1997/98, 2001/02, 2004/05
Superkup BiH: 1996/97

Vicešampioni: 1964/65, 1979/80, 1994, 1996/97, 1997/98, 2005/06
Finalist Kupa: 1966/67, 1982/83, 1998/99, 2000/01
Finalist Superkupa: 1997/98, 1998/99

Najveći uspjesi na Euro-sceni prije rata:
- 1/8 finala Kupa Šampiona (1967/68)
- 1/8 finala Kupa UEFA (1982/3)
Najveći uspjesi na Euro-sceni poslije rata:
- 1. kolo Kupa UEFA (2002/03, 2007/08)
- 3. pretkolo Lige Prvaka (2007/08)

Lična Karta:

Puni naziv: Fudbalski klub "Sarajevo"
Datum osnivanja: 24.10.1946.
Adresa: Maršala Tita 38b, 71 000 Sarajevo, BiH
Tel/Fax: 387 33 664 262
Predsjednik: Hajrudin Šuman
Podpredsjednik: Mensud Bašić
Direktor: Nihad Baljak
Sportski direktor: Senad Merdanović
Generalni sekretar: Mirsad Alihodžić
Šef stručnog štaba: Husref Musemić
Trener: Abdulah Oruč
Trener golmana: Almir Hurtić
Fizioterapeuti: Ismar Hadžibajrić, Mirza Marevac
Doktori: Reuf Karabeg, Adnan Hadžimuratović, Senad Maksić
Stadion: Asim Ferhatović - Hase
Kapacitet: 35.500
Boja dresova: domaćini: bordo, gosti: bijela

Članovi Upravnog odbora: Amir Devedžić
Haris Bajramović
Fadil Jaganjac
Mirsad Ibrić
Amir Hujić
Mirza Dilić
Miladin Vidaković
Amer Ahmić
Predsjednik Skupštine: Nijaz Merdanović